Renesansni kipar čija su djela djelomice prožeta kasnogotičkim obilježjima. Prvi podatci o njem vezani su uz radove na slavoluku Alfonsa I. Aragonskoga u Napulju (1452–58), što ga je radio s drugim kiparima. Sa sigurnošću mu se pripisuje reljef s prikazom Alfonsa s psom i vojnicima te neki dekorativni dijelovi, koji potkrjepljuju pretpostavku da je on autor nekih ukrasnih reljefa za kapelu sv. Sigismunda u Tempio Malatestiano u Riminiju. Djelovao je na Siciliji (ukras kapele Mastrantonio u crkvi sv. Franje u Palermu, 1468; više kipova Bl. Djevice Marije s Djetetom, od kojih su one u crkvi u Palermu i Notu potpisane i datirane 1471). Nakon kraćega boravka u Napulju, ponovno je od 1474. bio u južnoj Francuskoj (kiparski radovi u staroj katedrali u Marseilleu; kameni reljef Nošenje križa i kipovi sv. Lazara i sv. Skolastike u crkvi sv. Didiera u Avignonu; grobnica Giovannija Cosse u crkvi sv. Marte u Tarasconu).
Najviši umjetnički domet postigao je u mramornim ženskim portretnim poprsjima aragonskih princeza Beatrice, Eleonore i Isabele te u poprsju Battista Sforze, koja se odlikuju nenadmašnom čistoćom volumena i diskretno naglašenim osobnim crtama. Od Pisanella je naslijedio francuski kasnogotički i talijanski renesansni stil u oblikovanju medalja (medalje s likom kralja Renéa I., kraljice Jeanne de Laval, Karla od Mainea /Charles IV d̕’Anjou/, Luja XI., vojvode Jeana Lorenskoga). Zaslužan što je u južnu Francusku unio duh talijanske renesanse.