Autorica u svojim studijama i raspravama o braći Tucić, Milanu Begoviću, Adeli Milčinović, Josipu Andriću i Mirku Poliću, bez obzira portretira li ih cjelovito ili samo parcijalno predstavlja, kao i u trodijelnoj analizi dramskih i glazbeno-scenskih oživljavanja i parodiranja apokrifnih predaja o barunu Trenku, te svojim rekonstrukcijskim sintezama o djelovanju Hrvatskog kazališnog društva, upušta se u zahtjevna i složena otkrivanja i analiziranja novih sadržaja starih tema na ustručavajući se pritom ni od primjene novih književno-teorijskih spoznaja, a ni od komparatističkih metoda.
Iz recenzije dr. sc. Branka Hećimovića